Nesuglasice su sastavni deo svakodnevnih odnosa i gotovo ih je nemoguće potpuno izbeći. Ipak, psiholozi primećuju da pojedini ljudi uspevaju da ih reše mirnije i brže od drugih, čak i kada su okolnosti zahtevne. Razlog često nije u tome što imaju manje problema, već što im pristupaju na drugačiji način.
Način razmišljanja može imati veći uticaj na ishod razgovora nego sam povod neslaganja. Upravo zato male promene u komunikaciji često donose mnogo bolje rezultate od pokušaja da druga osoba promeni svoje mišljenje.
Ne doživljavaju svaku raspravu kao borbu
Ljudi koji uspešno rešavaju nesuglasice češće pokušavaju da razumeju situaciju nego da po svaku cenu pobede u razgovoru. Takav pristup smanjuje napetost i ostavlja više prostora za zajedničko rešenje.
Sagovornik se tada lakše oseća saslušano i uvaženo.
Prvo slušaju, pa odgovaraju
Umesto da unapred pripremaju odgovor, pažljivo slušaju ono što druga osoba želi da kaže. Na taj način lakše prepoznaju pravi uzrok nesporazuma.
Takva navika smanjuje mogućnost pogrešnog tumačenja.
Psiholozi smatraju da aktivno slušanje predstavlja jedan od temelja kvalitetne komunikacije.
Usmereni su na rešenje
Kada razgovor ostane usmeren na pronalaženje zajedničkog izlaza, mnogo je manja verovatnoća da će se pretvoriti u međusobno optuživanje. Fokus na buduće korake često donosi bolje rezultate od vraćanja na stare greške.
Smiren način razmišljanja gradi bolje odnose
Veština rešavanja nesuglasica ne razvija se preko noći. Ona nastaje kroz svakodnevne razgovore, spremnost da se sasluša druga strana i želju da se očuvaju dobri odnosi.
Upravo zato ljudi koji lako prevazilaze nesporazume često dele isti obrazac razmišljanja - važnije im je da pronađu zajedničko rešenje nego da dokažu da su u pravu.