Optimizam se često doživljava kao urođena osobina, ali psiholozi smatraju da način razmišljanja igra mnogo veću ulogu nego što se obično pretpostavlja. Ljudi koji uspevaju da ostanu pozitivni ne ignorišu probleme, već im pristupaju na drugačiji način.
Brojna istraživanja ukazuju da optimizam nije isto što i nerealno očekivanje da će sve proći bez teškoća. Mnogo češće predstavlja sposobnost da se i u zahtevnim okolnostima pronađe prostor za naredni korak i moguća rešenja.
Ne poistovećuju neuspeh sa sopstvenom vrednošću
Osobe koje lakše zadržavaju optimizam neuspehe češće posmatraju kao privremene prepreke, a ne kao dokaz da nisu dovoljno sposobne. Takav način razmišljanja olakšava da se posle greške ponovo pokuša.
Zbog toga se brže vraćaju svakodnevnim obavezama i lakše održavaju motivaciju.
Pažnju usmeravaju na ono što mogu da promene
Umesto da dugo razmišljaju o okolnostima koje ne mogu da kontrolišu, fokusiraju se na odluke koje su u njihovim rukama. Takav pristup doprinosi osećaju veće sigurnosti čak i u neizvesnim situacijama.
Male ostvarive aktivnosti često imaju snažniji efekat od velikih planova.
Upravo zato optimizam često ide ruku pod ruku sa praktičnim razmišljanjem.
Okruženje može imati veliki uticaj
Ljudi sa kojima provodimo vreme, način na koji razgovaramo i svakodnevne navike mogu oblikovati pogled na svet. Podrška okoline često olakšava da se i izazovne situacije sagledaju iz drugačije perspektive.
Optimizam se razvija kroz svakodnevne izbore
Psiholozi naglašavaju da pozitivan pogled na budućnost nije rezervisan samo za pojedince određenog temperamenta. On se može razvijati postepeno, kroz navike koje podstiču realno sagledavanje problema i veru u sopstvenu sposobnost prilagođavanja.
Kada se pažnja usmeri na ono što možemo da uradimo danas, mnogo je lakše sačuvati optimizam i u periodima kada okolnosti nisu idealne.