U stresnim situacijama ljudi reaguju na različite načine. Dok neki brzo postanu zabrinuti ili impulsivni, drugi uspevaju da zadrže smirenost čak i kada vlada velika neizvesnost. Takvo ponašanje često deluje kao urođena osobina, ali psiholozi smatraju da iza njega stoje obrasci razmišljanja i navike koje se razvijaju tokom vremena.
Smirenost nije isto što i odsustvo straha
Jedna od najčešćih zabluda jeste da smireni ljudi ne osećaju stres ili zabrinutost. U stvarnosti, oni uglavnom prolaze kroz iste emocije kao i svi drugi. Razlika je u tome što ne dozvoljavaju da trenutna reakcija automatski upravlja njihovim postupcima.
Pažnja je usmerena na ono što mogu da kontrolišu
Kada se pojavi problem, mnogi ljudi veliki deo energije troše na razmišljanje o stvarima koje ne mogu da promene. Osobe koje ostaju pribrane češće se fokusiraju na konkretne korake koje mogu da preduzmu. Takav pristup smanjuje osećaj bespomoćnosti i omogućava racionalnije donošenje odluka.
Navika posmatranja situacije iz šire perspektive
Ljudi koji uspešno upravljaju stresom često ne procenjuju situaciju isključivo kroz trenutni problem. Umesto toga, pokušavaju da sagledaju širu sliku i razmotre više mogućih ishoda. Zbog toga ređe donose nagle odluke pod uticajem emocija.
Postoji razlog zbog kog pojedini ljudi ostaju smireni i kada svi oko njih paniče. Njihova prednost najčešće nije u tome što imaju manje problema, već u načinu na koji pristupaju izazovima i upravljaju sopstvenim reakcijama kada se nađu pod pritiskom.