Neki ljudi uspevaju da zadrže miran i staložen nastup čak i u razgovorima koji su napeti ili puni neslaganja. Zbog toga ih okolina često doživljava kao samouverene i pouzdane sagovornike. Zanimljivo je da takav utisak retko zavisi od glasnoće, autoriteta ili posebnih govorničkih veština.
Psiholozi smatraju da se razlika često krije u jednoj komunikacionoj navici. Umesto da pokušavaju da pobede u raspravi ili odmah odgovore na svaku primedbu, oni pažljivije biraju trenutak i način na koji će izneti svoje mišljenje.
Ne osećaju potrebu da odgovore istog trenutka
Kratka pauza pre odgovora može ostaviti utisak sigurnosti i promišljenosti. Ona pruža dovoljno vremena da se sagleda ono što je druga osoba rekla i da se izbegne impulsivna reakcija.
Takav pristup često smanjuje mogućnost da razgovor preraste u raspravu koja nikome ne koristi.
Pažljivo slušanje menja tok razgovora
Sagovornici mnogo lakše prihvataju drugačije mišljenje kada imaju osećaj da su zaista saslušani. Ljudi koji ostavljaju utisak smirenosti zato više vremena posvećuju slušanju nego pripremanju narednog odgovora.
Ton glasa može biti važniji od samih reči
Ista poruka može biti dočekana potpuno drugačije u zavisnosti od načina na koji je izgovorena. Miran ton i umeren tempo govora često doprinose tome da razgovor ostane konstruktivan čak i kada postoje neslaganja.
To ne znači da treba izbegavati jasno iznošenje stava, već da način komunikacije može biti jednako važan kao i sadržaj poruke.
Upravo zbog toga ljudi koji ostavljaju snažan utisak smirenosti često deluju ubedljivije bez potrebe da podižu glas.
Kvalitetna komunikacija ne podrazumeva da će svi uvek biti saglasni. Mnogo je važnije kako se neslaganja izražavaju i da li razgovor ostavlja prostor za međusobno razumevanje. Male promene u načinu slušanja i odgovaranja mogu vremenom napraviti veliku razliku u svakodnevnim odnosima.