Roditeljstvo danas izgleda drugačije nego ranije, jer se mnogi odrasli trude da budu prisutni, razumevajući i emocionalno dostupni, što je samo po sebi pozitivan pomak, ali se u toj želji da se izbegnu greške prošlih generacija često rađa novi obrazac ponašanja koji na prvi pogled deluje moderno, a u stvarnosti kod dece može da stvori osećaj unutrašnjeg pritiska koji ostaje neprimećen.
Sve češće se može čuti da dete treba da bira, da se pita za mišljenje, da se uključi u svaku odluku koja se tiče porodice, pa čak i onda kada još nema emocionalnu zrelost da razume težinu tih izbora, zbog čega deca polako počinju da osećaju odgovornost koja im ne pripada, iako to ne umeju jasno da izraze.
Kada sloboda preraste u teret
Pedagozi primećuju da deca koja se stalno pitaju šta žele, kako se osećaju i kako bi oni nešto rešili, često odrastaju sa osećajem da moraju da znaju odgovore koje još ne mogu da pronađu u sebi, pa se umesto sigurnosti javlja nesigurnost, jer dete oseća da se od njega očekuje zrelost koju još nije razvilo.
U takvom okruženju dete može da postane preterano oprezno, sklono razmišljanju i preispitivanju, jer ima utisak da svaki izbor nosi težinu posledica, čak i onda kada se radi o svakodnevnim, bezazlenim situacijama.
Roditelji iz najbolje namere
Roditelji koji slede ovaj trend najčešće imaju iskrenu želju da decu ne guše pravilima i zabranama, već da ih nauče samostalnosti i izražavanju mišljenja, ali se pritom često zaboravlja da deci, pored slobode, jednako trebaju jasne granice koje im pružaju osećaj sigurnosti.
Kada odrasli preuzmu odgovornost i jasno pokažu da su oni ti koji vode, dete se opušta, jer zna da ne mora sve da razume i rešava samo, već ima oslonac na koji može da se osloni bez straha.
Kako pronaći ravnotežu
Stručnjaci ističu da dete treba slušati, ali ne opterećivati, uključivati ga u razgovor, ali ne stavljati mu na leđa odluke koje su isključivo roditeljske, jer prava podrška dolazi iz osećaja da je dete viđeno, a ne iz stalnog traženja odgovora od njega.
Kada roditelj jasno, smireno i dosledno vodi dete kroz svakodnevne situacije, dete uči poverenje, sigurnost i stabilnost, što mu kasnije pomaže da lakše donosi odluke, bez unutrašnjeg pritiska koji često nastaje prerano.