Promena mišljenja često se doživljava kao znak neodlučnosti, dok se doslednost neretko poistovećuje sa čvrstim karakterom. Ipak, psiholozi ističu da postoje ljudi koji veoma retko menjaju stavove iz sasvim različitih razloga. Ono što ih povezuje nije tvrdoglavost, već jedna zajednička osobina koja utiče na način na koji obrađuju informacije i donose odluke.
Odluke ne donose impulsivno
Osobe koje retko menjaju mišljenje uglavnom ne donose zaključke na osnovu prvog utiska. Pre nego što zauzmu stav, prikupljaju informacije, razmatraju različite mogućnosti i odvajaju vreme za razmišljanje. Zbog toga kasnije imaju manje potrebe da često koriguju svoje odluke.
Otvoreni su za nove činjenice, ali ih pažljivo procenjuju
Retko menjanje mišljenja ne znači odbacivanje novih informacija. Naprotiv, takve osobe često saslušaju drugačije argumente, ali ih ne prihvataju automatski. Svaku novu činjenicu upoređuju sa postojećim saznanjima pre nego što odluče da li postoji razlog za promenu stava.
Doslednost proizlazi iz načina razmišljanja
Njihova najveća zajednička osobina jeste promišljenost. Umesto brzih reakcija, više se oslanjaju na analizu i logično povezivanje informacija. Zbog toga njihovi stavovi deluju stabilnije, ali nisu nepromenljivi kada postoje dovoljno jaki razlozi za drugačiji zaključak.
Ljudi koji najređe menjaju mišljenje često imaju jednu zajedničku osobinu. Ne vezuju se za prvi zaključak koji donesu, već ulažu više vremena u njegovo formiranje, pa kasnije ređe osećaju potrebu da ga menjaju.