Prema Zakonu o radu, zaposleni koji ispunjava uslove za penzionisanje i prestaju da rade imaju pravo na otpremninu. Ova isplata obezbeđuje finansijsko rasterećenje u periodu od završetka radnog odnosa do prvih penzijskih primanja.
Isplata otpremnine prilikom odlaska u penziju nije dobrovoljna odluka poslodavca, već njegova zakonom propisana obaveza.
Šta utiče na isplatu otpremnine za odlazak u penziju?
Zakon o radu propisuje da poslodavac mora da isplati otpremninu zaposlenom koji odlazi u penziju, u iznosu koji ne može da bude niži od dve prosečne zarade, obračunate prema kriterijumima koji važe u samom preduzeću.
Iako se ovo pravo često doživljava kao bezuslovno, ono može da bude ograničeno finansijskim stanjem poslodavca.
Posebna pravila važe kada je preduzeće u stečaju. Ako je zaposleni ispunio uslove za penziju pre pokretanja stečajnog postupka, zadržava pravo da mu se isplati otpremnina za odlazak u penziju, pod uslovom da je stečaj otvoren u istoj godini u kojoj je stekao uslov za penzionisanje.
S druge strane, ako je pravo na penziju ostvareno nakon što je stečajni postupak već započet, pravo na otpremninu se ne priznaje, što potvrđuju i zakonske odredbe i sudska praksa.
Koliki je najniži iznos za odlazak u penziju u Srbiji?
Zakon precizira minimalan iznos otpremnine, a obračun se bazira na prosečnoj zaradi prema podacima Republičkog zavoda za statistiku.
U ovom trenutku prosečna bruto zarada u Srbiji iznosi 146.026 dinara. To znači da minimalna otpremnina, obračunata na osnovu ovog podatka, ne može biti niža od 292.052 dinara i predstavlja neoporezivi iznos na koji zaposleni ima pravo.
Ako se uzme u obzir i poslednji objavljeni podatak RZS-a, prema kom je prosečna neto plata u avgustu ove godine iznosila 105.590 dinara, minimalna otpremnina obračunata na osnovu neto proseka iznosila bi oko 211.180 dinara.
Tačan iznos koji će zaposleni dobiti može da bude i viši, jer mnoge kompanije primenjuju interne pravilnike i kolektivne ugovore koji predviđaju povoljnije uslove. Ipak, bez obzira na interne akte, zakonom je definisano da otpremnina ne sme biti manja od propisanog minimuma.
Da li otpremnina zavisi od vrste penzije?
U praksi se često pogrešno tumači da otpremninu dobijaju samo zaposleni koji odlaze u starosnu ili prevremenu penziju. Takvo shvatanje nema uporište u zakonu, jer pravo na otpremninu nije vezano za tip penzije koja će se kasnije isplaćivati.
Ovo pravo pripada svim kategorijama penzionera, uključujući korisnike starosne, prevremene starosne, invalidske i porodične penzije.
Poslodavac nema osnov da uslovljava isplatu otpremnine vrstom penzije. Osnovni uslov je da zaposleni pokreće postupak penzionisanja, nakon čega otpremnina postaje obavezna, bez obzira na osnov po kojem će penzija biti ostvarena.
Da li zaposleni na određeno imaju pravo na otpremninu pri odlasku u penziju?
Pravo na otpremninu prilikom penzionisanja ne zavisi od toga da li je ugovor o radu zaključen na određeno ili neodređeno vreme. Odlučujući uslov je da je zaposleni u aktivnom radnom odnosu u trenutku kada stiče uslove za odlazak u penziju.
Prema mišljenju Ministarstva rada (br. 011-00-190/2012-02 od 6. juna 2012.), otpremnina pripada svakom zaposlenom kome radni odnos prestaje zbog penzionisanja, bez obzira na vrstu i trajanje ugovora.
Zaposleni koji radi na određeno vreme može da ostvari pravo na nju i pre isteka ugovora, ako radni odnos prekida upravo zbog odlaska u penziju. Dakle, suština je da razlog prestanka rada bude penzionisanje, a ne istek roka ili drugi osnov prekida.
Koji uslovi moraju biti ispunjeni za otpremninu prilikom odlaska u penziju?
Pravo na otpremninu delom je uređeno zakonom, dok je njegova praktična primena bliže definisana internim aktima poslodavca, poput pravilnika o radu ili kolektivnog ugovora. Tim aktima se određuju uslovi za ostvarivanje prava, iznos, način i rokovi isplate.
Iz zakona i dosadašnje prakse izdvajaju se sledeća osnovna pravila
- Otpremnina se isplaćuje isključivo kada radni odnos prestaje zbog penzionisanja, a najmanji iznos ne može biti niži od dve prosečne zarade.
- Poslodavac može da odredi i veći iznos, ali ne može ići ispod zakonski propisanog minimuma.
- Zaposleni se ne može odreći ovog prava, niti mu se ono može uskratiti.
- Otpremnina se ne smatra platom i ne može se koristiti za pokriće dugova prema poslodavcu.
- Pravo važi bez obzira na vrstu penzije koja se ostvaruje.
- Način prestanka radnog odnosa ne utiče na ovo pravo, bilo da je reč o sporazumnom prekidu ili otkazu.
- Ugovor o radu na određeno vreme nije prepreka za isplatu, ako je zaposleni u radnom odnosu u trenutku penzionisanja.
- Osobe koje su već jednom ostvarile otpremninu prilikom penzionisanja, kao i oni koji nisu bili u radnom odnosu u trenutku sticanja penzije (npr. određene kategorije vojnih penzionera), ne mogu je ostvariti ponovo.
- Potraživanje otpremnine može se zahtevati u roku od tri godine od dana kada je uslov za isplatu ispunjen.
Ova pravila obezbeđuju da otpremnina bude sigurnosna finansijska podrška u periodu prelaska iz radnog statusa u penziju.